Prešutno i dopušteno prekoračenje
Zaključno s posljednjim danom lipnja, istekao je rok koji su građani imali za prešutno prekoračenje tj. zamjenu istog po tekućem računu s dopuštenim prekoračenjem. Koje su glavne karakteristike i razlike između navedenih i zašto se Vlada Republike Hrvatske aktivno uključila u proces vraćanja dopuštenog prekoračenja kao dominantnog na tržištu, tema je koju ću ti nastojati približiti u ovom članku.
Prije svega, htio bih podsjetiti kako uopće definiramo prekoračenje koje je široj javnosti poznatije kao minus. Najjednostavnije rečeno, minus podrazumijeva da pojedinac može koristiti sredstva koja nadmašuju trenutačno stanje njegovog tekućeg računa. Postoje brojne razlike između prešutnog i dopuštenog prekoračenja, no ja sam ih podijelio na tri kategorije, pa krenimo redom…
1. Kamatne stope
Ono što je zapravo glavna prednost za dopušteno prekoračenje je upravo kamatna stopa. Odnosno „cijena“ po kojoj možemo ići u tzv. minus na tekućem računu. Kako bi u potpunosti razumjeli po čemu je dopušteno prekoračenje točno jeftinije od prešutnog, važno je objasniti pojam efektivne kamatne stope (EKS). Ona predstavlja zbroj kamate nametnute na prekoračenje i naknade za vođenje računa. Za dopušteno prekoračenje, EKS na godišnjoj razini smije iznositi najviše 7.09 %. S druge strane, prema posljednjim podacima, kamatna stopa na prešutno prekoračenje smjela je iznositi najviše 8.42 %. Ali, tu je riječ samo o kamatnoj stopi, a ne o prethodno definiranoj EKS. Navedeno implicira da banke kod prešutnog prekoračenja nemaju određenu gornju granicu za nametanje naknada za vođenje računa. Banke imaju samo kamatnu stopu koju će nametnuti na samo prekoračenje. Ta činjenica je otvorila bankama mogućnost da ostvare veću zaradu, ali i da istovremeno dovedu brojne građane u financijske probleme.
Minus građana po tekućim računima u Hrvatskoj iznosi oko 790 milijuna eura. Dakle, u slučaju dopuštenog prekoračenja, banka nema pravo na prekoračenje po tekućem računu nametnuti EKS veću od 7.09 %. Ovo implicira da ako poveća kamatu na prekoračenje mora smanjiti naknadu za upravljanje i obrnuto kako bi ukupan zbroj na kraju bio 7.09 %. S druge strane, prešutno prekoračenje nije tako definirano te tako dovodi potrošača u lošiji položaj, a da on često toga nije niti svjestan.
2. Formalnost
U pogledu formalnosti, dopušteno prekoračenje je puno bolje uređeno jer banka klijentu na raspolaganje stavlja prekoračenje isključivo na temelju ugovora o tekućem računu. Klijent je isti obvezan sklopiti u pisanom obliku. Dakle, postoji formalni sporazum između banke i klijenta. S druge strane, kod prešutnog prekoračenja ne trebamo potpisati nikakav ugovor kako bi prekoračenje imali na raspolaganju te ga banka prešutno odobrava. To implicira da između banke i klijenta nema nikakvog formalnog sporazuma što „vuče“ sa sobom i puno slabiju reguliranost prešutnog od dopuštenog prekoračenja.
3. Uvjeti i sigurnost
U ugovoru za dopušteno prekoračenje koji klijent potpisuje s bankom, jasno su navedeni svi uvjeti korištenja na koje klijent svojim potpisom pristaje. Tu spadaju maksimalni iznos prekoračenja, kamatne stope, rokovi otplate i sve druge relevantne informacije. Također, sve eventualne promjene vezane uz ugovor, korisnik dobiva na vrijeme i upozoren je na iste. Još jedna od glavnih prednosti dopuštenog u odnosu na prešutno prekoračenje je u tome što ako iskoristimo prekoračenje banka nam mora po zakonu odobriti otplatu preostalog duga kroz 12 rata bez ikakvog zahtjeva. Prešutno prekoračenje, s druge strane, potpuna je suprotnost navedenog. Prije svega, uvjeti korištenja nisu definirani što može dovesti do nepredvidljivih troškova i neugodnih iznenađenja kada klijent primi obračun kamata i naknada. Također, rokovi otplate su fleksibilniji, ali to također znači da banka može zahtijevati povrat prekoračenog iznosa u kratkom roku bez prethodne obavijesti. Također ne mora po zakonu odobriti zahtjev da prekoračeni iznos otplatimo u 12 rata, kao što nam dopušta ugovor o dopuštenom prekoračenju. Navedeno samo može stvoriti dodatni pritisak na klijenta.
Da zaključimo…
Potpisivanjem Memoranduma se osiguralo vraćanje dopuštenog prekoračenja po tekućem računu kao dominantnog proizvoda na tržište u Republici Hrvatskoj. Možemo zaključiti da je ovo zapravo bila vrlo logična odluka koja je imala jasnu namjeru zaštititi Hrvatske građane i njihove interese i staviti ih ispred interesa koje su banke, često na račun neznanja prosječnog građanina, godinama postizale.