IPO (Inicijalna javna ponuda) u Hrvatskoj
Uvriježena praksa financiranja hrvatskih kompanija dominantno je usmjerena na bankovno kreditiranje. U slučaju strateški važnih industrija (čitaj- brodogradnja, gradnja autocesta te željeznica), država je često utjelovljavala ulogu garanta za: povrat kredita (omogućuje niže kamate na kredit) i obavljanje ugovorenog posla. Osim bankovnog kredita, na razvijenim financijskim tržištima poduzeća se financiraju i s pomoću mnogih drugih financijskih instrumenata. Samo jedan od mogućih načina jest emisija vrijednosnica, odnosno – IPO u Hr (IPO – initial public offering). Navedeni omogućuju izbacivanje banke kao posrednika dobivanja financijskih sredstava (tzv. disintermedijacija) i ostvarivanje potencijalno povoljnijeg načina financiranja.
Tko, kada i kako se može financirati emisijom dionica te koje su prednosti i mane navedenog?
Slika 1: Financiranje poduzeća
Izvor: CVCA (2018.) Financiranje malih i srednjih poduzeća [online]. Dostupno na: http://www.cvca.hr/zastope-i-venture-capital/rjecnik-termina/
Dio odgovora na postavljeno pitanje možemo potražiti u slici iznad. Naime, kompanija može razmišljati o IPO-u tek ako se donekle već etablirala na tržištu (uglavnom to znači da već spada pod klasifikaciju srednjeg/velikog poduzeća). To znači da ovaj način dokapitalizacije uglavnom neprikladan za većinu SME (small&medium sized enterprises) te ne predstavlja adekvatno rješenje za 99,5% ukupnog broja poduzeća u RH. Navedeno odgovara na pitanje tko je potencijalni kandidat za IPO u Hr. Kada treba provesti IPO? Treba ga provesti u onom trenutku u kojem su: vlasnici spremni prodati vlasnički udio u društvu, spremni prihvatiti veću potrebu za transparentnošću i izvještavanjem javnosti, spremni prihvatiti više standarde korporativnog upravljanja, spremni na veću razinu komunikacije s dionicima, odnosno širom javnošću… Ovo je kratki opis kako teče proces primarne emisije dionica:
- Planiranje procesa IPO-a (bitan dobar imidž u očima javnosti te pogoditi dobar trenutak)
- Odabir financijskog savjetnika (investicijske banke- provedba procesa, konekcije, iskustvo…)
- Izrada prospekta (koji specificira informacije o poslovanju, povijesne financijske pokazatelje te buduće planove)
- Provedba promocije
- Određivanje cijene ponude dionica
- Uvrštavanje na burzu
Prednosti i mane
Svaki oblik financiranja poduzeća, bio on dužnički ili vlasnički, ima svoje prednosti i mane.
Samo neke od prednosti IPO-a bile bi:
- Heterogenost investitora- investitorima može postati velik broj malih i velikih fizičkih/ pravnih osoba; više se ne ovisi samo o uvjetima jedne institucije
- Izdašnost prikupljanja kapitala- omogućuje i olakšava postupke poput razvija ili širenja poslovanja na druge regije; pomaže pri prikupljanju većeg iznosa sredstava u usporedbi s drugim oblicima financiranja
- Medijska izloženost- ako je javno mnijenje o kompaniji pozitivno te se uz istu ne vežu afere i koruptivne radnje, navedeno može pospješiti prodaju dionica i povećati dobit
Kao mane IPO-a vrijedno je izdvojiti:
- Visoki troškovi- razni izravni i neizravni troškovi provedbe poput: osiguravateljske provizije, naknade za investicijske banke, revizore i odvjetnike te u konačnici visoki troškovi registracije društva
- Javno objavljivanje podataka- objavu operativnih podataka konkurencija može iskoristiti u svoju korist
- Gubitak kontrole- ako kroz primarnu ili naknadne emisije udio društva veći od 50% bude prodan, događa se razrjeđenje udjela postojećih dioničara što za posljedicu ima njihovu manju moć odlučivanja
- Izloženost tržišnim kretanjima- veći utjecaj tržišnih ciklusa, iako nisu nužno izravno vezani uz poslovne rezultate poduzeća
Slika 2: Povijesna lenta emisija u Hrvatskoj
Izvor: samostalna izrada autora
Vrhunac hrvatskog tržišta kapitala
Slika 3: Kretanje vrijednosti CROBEX-a
Izvor: Penda, 2019., 129.
Period značajnijeg porasta hrvatskog tržišta kapitala odvio se od 2005.-2007. godine. Pogodni čimbenici koji su ga poticali su bili: ubrzana stopa rasta BDP-a, početak pregovora za članstvo u EU, osnivanje HANFA-e… Prvi okidač za ogroman rast tržišta kapitala bio značajan skok cijena dionica Plive, uslijed neuspješnog pokušaja preuzimanja od islandske tvrtke Actavis. Na slici 2 nalaze se i ostale kompanije koje su se u navedenim godinama izlistane na burzi te uzrokovale značajan rast tržišta kapitala. Najviša vrijednost CROBEX-a bila je zabilježena 15. listopada 2007. (pri razini od 5.392,94 bodova). To znači da je isti u razdoblju od dvije godine porastao za 269,65%.
Godina 2008. i 2009. zapamćene su kao najgore godine za hrvatsko tržište kapitala, koje je okarakterizirao nezapamćen pad vrijednosti. Glavni krivac za ovakav scenarij bila je globalna financijska kriza s izvorištem u SAD-u. Ona se potom prelijevala na ostala financijska tržišta. CROBEX je u razdoblju od 2. siječnja 2008. do 9. ožujka 2009. pao za čak 75,94% vrijednosti. Nakon navedenog pada tržište se malo oporavilo, ali nikad se nije ni približno vratilo na pretkrizne razine.
Aktualna događanja u Hrvatskoj
Uspješni IPO-ovi poput onoga kojeg je proveo Span opet u javnosti pokreću priču o razvoju hrvatskog tržišta kapitala. Spominju se imena poput Rimac automobila, Infobipa, Microblinka, Enna Naturalisa itd. te se traži okidač za razvoj kako bi se dostigla nikad prežaljena situacija iz 2007.
Zagrebačka burza pokazala je inicijativu za pomoć financiranju malih i srednjih poduzeća otvaranjem tzv. Progress tržišta. Navedeno je namijenjena upravo za izlazak malih i srednjih poduzeća na burzu, ali uz manje regulatorne zahtjeve nego na uređenoj burzi, pri čemu se veći rizik prenosi upravo na investitora.
Nadalje, odluka države o emisiji državnih obveznica umjesto klasičnog domaćeg ili inozemnog kreditnog zaduživanja. Omogućena je veća uključenost sektora kućanstava na tržištu kapitala, odnosno prijenos kreditnog rizika na investitora. To za posljedicu ima veću stopu prinosa na imovinu, nego što bi to bio slučaj kod tekućeg računa/oročene štednje u banci.
Za razvoj tržišta kapitala bitno je pružiti i alternativne oblike financiranja bankovnom kreditiranju. Na tom tragu, pohvalna je inicijativa Zagrebačke burze pri otvaranju tzv. Progress tržišta, ali sama po sebi nije dovoljna za razvoj ovakvog sustava. Likvidnost tržišta je i dalje jako niska, kao i informiranost i implementacija ovog načina financiranja od strane vlasnika malih i srednjih poduzeća. Nadalje, odluka države o emisiji državnih obveznica i trezorskih zapisa korak je u pravom smjeru, ali ima izuzetno mali udio u ukupnoj strukturi zaduživanja. Na hrvatskom tržištu kapitala s vremena na vrijeme se dogodi nekakav zanimljiv događaj, ali to nije dovoljno da bi se tržište razvilo. Potrebno je vratiti povjerenje građana, koje je izgubljeno nakon krize 2008. Također, potrebno je posvetiti više pozornosti educiranju potencijalnih dionika, a u konačnici možda i razviti strategiju razvoja tržišta kapitala.