Ekonomija je uvijek bila usko povezana s ratom. Nakon svakog rata uključene zemlje su imale mnoge gospodarske poteškoće uzrokovane skupoćom rata i izgubljenom radnom snagom. U novije vrijeme sve više se zemalja okreće ekonomskom ratu. Ekonomski ili gospodarski rat je pojava koja se javlja kada zemlje u ratu koriste ekonomske mjere jedna protiv druge kako bi oslabile ekonomiju zemlje suparnice i time ograničile njenu ekonomsku, političku i vojnu moć. Zbog razvoja zemalja i iskazivanja jakosti određenog gospodarstva ekonomskim indikatorima mijenja se i shvaćanje rata te se prognozira da će se u budućnosti ratovati isključivo ekonomski, odnosno da će se ratovati samo napadima na gospodarstvo zemlje suparnice pomoću ekonomskih mjera.

Što su ekonomske mjere?

Najčešće korištene ekonomske mjere su sankcije, bojkoti, trgovinski embargo: zabrana izvoza, tarifne diskriminacije, uvođenje i smanjenje kvota uvozne robe, zamrzavanje kapitalne imovine, obustava financijske pomoći, zabrana investicija i ostalo kretanje kapitala, i zabrana eksproprijacije, odnosno zabrana stjecanje državne imovine. Ekonomske mjere se dijele na dobra na koja se odnose i to na: financijski sektor, energetiku, promet, obranu, sirovine i ostalu robu.

Začetak ekonomskog rata

Iako je javnost tek nedavno upoznata s pojmom ekonomski rat on se počeo koristiti i prije Peloponeškog rata, a najviše su  koristili blokade i zaustavljali protok robe, te presijecali putove kojima je zemlja suparnica krijumčarila robu. U međuvremenu s razvitkom zemalja i jačanjem trgovinskih veza nije bilo dovoljno da samo jedna zemlja zemlji suparnici nanese ekonomske mjere, već se stvara pritisak na neutralne zemlje, najviše na one koje imaju trgovinske veze sa zemljom suparnicom te time onemoguće izvoz robe zemlji suparnici.

Navedene gospodarske mjere mogu nanijeti gospodarske štete, ali one ipak imaju svoja ograničenja. Njihova efikasnost prije svega ovisi o broju zemalja koje će ih implementirati kroz politiku, te u određenim političkim režimima zahtijeva da se osim na zemlju suparnicu, ekonomske mjere odnose i na određene pojedince koji imaju veliku političku i ekonomsku moć pomoću koje podupiru rat zemlje suparnice. 

Ekonomski rat danas

U najnovijem ekonomskom ratu Europska Unija i Sjedinjene Američke Države udružile su se i  donijele ekonomske sankcije kao odgovor na vojni napad Rusije na Ukrajinu. Europska Unija donijela je paketa sankcija čiji je cilj oslabiti sposobnost Kremlja da financira rat i učiniti gospodarsku i političku štetu političkoj eliti koja je odgovorna za invaziju. Prvi paket mjera se odnosi na zamrzavanje imovine i ograničenje putovanja, a primjenjuje se na 1091 pojedinaca i 80 subjekata.

Nažalost zbog gospodarske povezanosti cijelog svijeta učinci ekonomskih mjera prelijevaju se na ostala gospodarstva i na kraju počinju  štetiti gospodarstvima koja su ih uvela. Čak i ako su u najnovijem ratu zemlje prevladale nedostatke, embargo koji su uvele Europska Unija i Sjedinjene Američke Države je imao negativne posljedice na njemačko, talijansko i francusko gospodarstvo zbog njihove gospodarske povezanosti s Moskvom.

 

 

Ekonomske mjere 21. stoljeća – novi udari na gospodarstvo

Najnoviji ekonomski ratovi, ponajviše oni koji su se dogodili u 21. stoljeću zabilježili su nove vrste ekonomskih mjera i to iz područja financija. Posebno prilagođenim mjerama se pokušava smanjiti vrijednosti valute i destabilizirati monetarne sustave, djelujući tako na pad kupovne moći zemlje suparnice. Možemo vidjeti kako zabrana određenim ruskim i bjeloruskim bankama sustavu SWIFT usporava plaćanje u stranim valutama čineći ih još skupljima i tako ubrzava inflaciju. Isto tako, nametanje sankcija Centralnoj banci Rusije onemogućuje Rusima razmjenu financijskih sredstava za danas najjaču valutu – dolar.  Onemogućavanje održavanja stabilnosti na domaćem deviznom tržištu uzrokuje devalvaciju rublja i posredno utječe na inflaciju potrošačkih cijena u Rusiji. Još više se manipuliraju tržišta kapitala i novca pomoću medija i lažnih vijesti koje mogu uzrokovati pad ili rast cijena na burzama, ali i posebna taktika „bear raid“ koja označava kupnju i na taj način kontrolu određenog dijela tržišta za političke svrhe, pri čemu strani subjekti kontroliraju određena dobra na domaćem tržištu i to koriste protiv domaćeg gospodarstva. Pri tome se cijena odgovarajućeg željenog dijela tržišta, najčešće vitalnih dobara za domaće gospodarstvo, snizila na umjetan način.

Osim novih vrsta mjera, mnoge starije ekonomske mjere su se razvile s napretkom tehnologije. Tako primjerice u prošlosti bi se potrebni resursi i dobra kupovali, a zemlji suparnici onemogućila kupovina istih. Danas se taj koncept primjenjuje u industriji kroz kupnju visoko razvijenih kompanija ili uspostavljanjem povlaštenih partnerstva da bi im u kasnijim faza oduzela prava na tehnologiju ili preselilo poslovanje na drugu lokaciju. Zemljama partnericama se ovom taktikom oštećuje gospodarstvo i uskraćuje tehnološka prednost, a suprotnoj strani se omogućuje pristup novoj vrsti tehnologije, strategijama ili proizvodima. Već spomenute blokade u ekonomiji danas se odnose na postroženje regulativnog okvira i povećanja troškova transporta čime se otežava i poskupljuje uvoz i izvoz za zemlju suparnicu.

Što donosi budućnost?

Usprkos stoljećima razvitka ekonomski rat se ne koristi kao samostalna vrsta rata, a mnogi kritičari smatraju kako ekonomski rat više košta i pogoršava ekonomiju nego li uspješno djeluje na pad ekonomske i političke moći zemlje suparnice. Osim toga ekonomski rat kao posebna doktrina nije razvijen što onemogućuje samostalnost ekonomskog ratovanja, te se danas malo zna na koji način se oduprijeti ekonomskim mjerama, kao i na koji način se organizirati protiv ekonomskog rata.

Piše: Lara Sučec