Od globalne pandemije, vrtoglavog rasta cijena pa sve do ratnih zbivanja – teško je razumjeti što se sve događa u svijetu, a još teže shvatiti zašto. Ipak, najviše nas pogode problemi koji nam ”lupaju novčanik”. Nakon šoka prvotnog povećanja cijena nafte,  inflacijski učinak se ubrzo prelio i na cijene osnovnih namirnica. S obzirom na to da mnogim skupinama u našem društvu hrana predstavlja veliki udio u dohotku, to uvelike utječe i na standard života u Hrvatskoj. Među mnoštvom informacija, teško je razaznati što se točno dogodilo i zašto je paket mjera za ublažavanje cijena koje je vlada donijela toliko značajan.

Za početak – što je inflacija?

Inflacija je za mnoge vrlo apstraktan pojam, a  često se uz nju vežu i  negativne konotacije. No, ona zapravo sama po sebi nije loša. Štoviše, ona je u određenoj mjeri i poželjna. Kada govorimo o gospodarskom rastu, prirodno je da dolazi do umjerenog rasta cijena dobara i usluga. Problem nastupa kada produktivnost i proizvodnja ne prate povećanje rasta cijena. Drugim riječima, plaće ostaju iste dok se cijene povećavaju. Upravo je to ono što se trenutno događa. Naime, eurozona u veljači u odnosu na isti mjesec godinu dana ranije bilježi rast cijena od 5.8 posto, čime je nadmašen rekordni rast cijena postavljen u siječnju od 5.1 posto. Od toga je najviše porasla cijene energije s 31.7 posto, a potom hrane s 4.1 posto.

Na domaćem tržištu situacija je još gora. Rast cijena hrane i bezalkoholnih pića u siječnju je čak 9,4 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine. Međutim, ne valja zaboraviti da je prošle godine u ovo vrijeme došlo do lockdowna uzrokovanog pandemijom koronavirusa. Upravo je to ključan faktor svega što se danas događa.

 

Kako je povezana cijena nafte s opskrbnim lancima?

Nakon što je nafta u travnju 2020. godine za vrijeme lockdowna dotakla povijesni minimum, mjere su se polako počele ublažavati te su građani napokon imali priliku negdje potrošiti svoj novac. Nagomilana potražnja uzrokovana nedostatkom potrošnje za vrijeme zatvaranja, stvorila je pritisak na gospodarstvo. Ono je moralo smanjivati ili potpuno zaustaviti svoje dobavljačke aktivnosti zbog problema u opskrbnim lancima. U ekonomiji vlada jednostavno pravilo, ako je potražnja veća od ponude – cijene rastu. Vrijedi i obrnuto, naravno. Upravo se to dogodilo i s naftom. Uz troškove prijevoza najviše su rasle cijene hrane na koje energenti jako utječu zbog njihovog visokog udjela u proizvodnji i distribuciji. Na slici dolje možemo vidjeti korelaciju cijene nafte i inflacije.

 

 

Kako bi se zaustavio lančani efekt porasta cijena, vlada je uvela cjenovni plafon u listopadu 2021. godine. Međutim, to je samo privremeno rješenje koje može rezultirati reduciranom ponudom nafte, a u isto vrijeme opskrbni lanci se još nisu do kraja oporavili. Ne mogu se zanemariti niti ratna zbivanja na području Ukrajine koja će zadati još jedan udarac ekonomskim tokovima na području Europe.

 

 

Što je helikopter novac?

Uslijed korona krize država je građanima davala novčane potpore kroz više kanala kako bi održala životni standard. No, bitno je razumjeti tko je nositelj toga troška.

Postoje tri izvora financiranja države: kroz oporezivanje, zaduživanje (za koje će se kasnije oporezivati građani) ili tiskanje novca. Za vrijeme korona krize, država je jednostavno tiskala novac. Problem s tiskanjem novca je što on iza sebe nema nikakvu vrijednost koja bi ga opravdala, a građani ‘plaćaju’ kroz rast cijena. Međutim, tiskanje novca nije ništa novo. Unazad deset godina se novčana masa u eurozoni povećala za čak 150 posto. Ono što je problem u zadnje dvije godine jest činjenica da se realne gospodarske aktivnosti nisu povećale, već su djelomično stale. Pojednostavljeno rečeno, ako nismo proizveli dodatnu jedinicu proizvoda jer nismo radili, a svejedno smo dobili dodatne novčane jedinice od države, onda je izgledno da ćemo zbog manjka jedinica proizvoda naspram jedinica novca povećati cijenu proizvoda. Takav bespovratni novac nazivamo helikopter novac. Kratkoročno se on izdaje u vremenima recesije kako bi se potaknula potrošnja i pokrenulo gospodarstvo, ali dugoročno izaziva inflatorni efekt.

 

 

Mjere za ublažavanje cijena hrane i energenata

Nakon značajno većih računa koje su pravne osobe dobile za plin i trenda rasta cijena hrane, Vlada je reagirala i donijela paket mjera za ublažavanje cijena hrane i energenata. Kao glavni razlog rasta cijena plina navodi probleme u opskrbnim lancima, a zbog hladnih mjeseci se povećala i potražnja za plinom. Paketom mjera se limitira rast cijena električne energije na 9.6 posto, a plina na prosječno najviše do 20 posto. Važno je napomenuti kako to znači da će se cijene i dalje povećavati. No, bez ovih mjera se prognozira da bi povećanje bilo i do 23 posto za struju, odnosno 79 posto za plin. Također se smanjuje i PDV na osnovne namirnice te se daju socijalne naknade za ugrožene.

 

 

Ove mjere stupaju na snagu 1. travnja, što znači da će se građani od vremena kada su mjere objavljene morati čak dva mjeseca nositi s visokim cijenama plina. Mjere su zbog svoje sveobuhvatnosti izazvale pozitivne kritike među stručnjacima, ali problem ipak nije riješen. Problem je što su mjere više usmjerene na kućanstva, dok će pravne osobe i dalje plaćati visoke račune. Zbog povezanosti privatnog sektora i kućanstava, visoke će cijene plina svakako utjecati i na povećanje cijena dobara i usluga te tako i na krajnjeg potrošača.

Bitno je razumjeti tu povezanost te zašto nas trebaju brinuti promjene cijena u privatnom sektoru. Iako možda ne plaćamo porast cijena materijala i energenata direktno, indirektno to sve utječe na cijenu konačnog proizvoda. Ukoliko bi vlada zamrznula cijene proizvoda, poduzetnici jednostavno ne bi mogli podmirivati svoje obaveze. Posljedica toga bi bila ili smanjenje plaća ili davanje otkaza zaposlenicima. Jednostavno rečeno – sve u ekonomiji je međusobno povezano i zbog toga je važno razumjeti na koji način nešto utječe na nas.

 

Što očekivati u budućnosti?

Ono što svatko tko nije ekonomist treba razumjeti jest razlika između dugog i kratkog roka. Kratkoročno država može i treba poduzeti određene korake za ublažavanje oscilacija u gospodarstvu, ali neke mjere dugoročno nisu rješenje. Zamrzavanje cijena ili davanje ‘besplatnog’ novca mogu samo privremeno ublažiti određene efekte, ali dugoročno stvaraju problem manjka ponude i prevelikog novca u opticaju. Ekonomija je živi organizam, ponuda i potražnja se stalno mijenjaju te nekada treba vremena da se postigne tržišna ravnoteža.

Nakon gospodarskih šokova uzrokovanih korona krizom, prirodno je da tržište reagira. Svakako su smanjenje PDV-a i trošarina neke od stvari koje će potaknuti privatni sektor na lakše obavljanje poslova i time pokrenuti gospodarstvo. Međutim, nitko ne zna što će točno biti u budućnosti i na koji način će nova zbivanja utjecati na sve nas. Ponajviše danas kada je veliki broj gospodarstava međusobno povezan i kada problemi u zemlji na drugom kraju svijeta kroz dobavljačke lance utječu i na velik broj potrošača.

 

Piše: Klementina Kovačić

 

Želite pročitati još članaka slične tematike? Nema problema! Posjetite link.