#pripremisezasutra

Je li se i Hrvatska ekonomija zarazila sa Covid-19? Recesija u Hrvatskoj, otkazi, turizam, tečaj…sve su to teme kojih smo se dotakli s docentom Ekonomskog fakulteta doc. dr. sc. Franom Galetićem

Do danas zasigurno svi znaju da bi nas zdravstvena situacija mogla dovesti do određene razine gospodarske krize. Dok svi čekaju da zdravstvena kriza prođe, mnogi, posebice privatnici, pribojavaju se za svoju ekonomsku budućnost. U ovom razdoblju neizvjesnosti doc. dr. sc. Fran Galetić, docent na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, odgovorio nam je na nekoliko pitanja o tome što možemo očekivati u budućnosti po pitanju hrvatskog gospodarstva – je li uistinu sve tako crno?

 

  1. Kakve ekonomske posljedice Covid-19 virusa predviđate u Hrvatskoj, a kakve na globalnoj razini?

Virus Covid-19 još uvijek predstavlja veliku nepoznanicu, ne samo za nas laike, nego i za medicinske stručnjake koji se bave virusima i epidemijama. Sama ta činjenica da se radi o nečem nepoznatom i nedovoljno istraženom budi strah, a strah i neizvjesnost su najgori neprijatelji ekonomije. U ekonomiji veliku ulogu igraju očekivanja, a u trenutku kada ne znamo što možemo očekivati, sve postaje prilično nepredvidivo.

Činjenica je da će ekonomske posljedice ove pandemije biti značajne. Već sada vidimo što se događa u prvim danima pandemije: strmoglavi pad na svim svjetskim burzama, od čega ni Zagrebačka burza nije izuzeta. Ono što se dodatno događa u Hrvatskoj je promjena tečaja kune u odnosu ostale valute, prije svega u odnosu na euro. Dok se još prije 10-ak dana euro mogao kupiti za 7,45 kn, u ovom trenutku mjenjačnice ga prodaju po 7,65 kn, pa i više. Nije to postotno velika promjena, još uvijek je ispod 3%, ali tečaj eura u Hrvatskoj ima izrazito velik psihološki utjecaj. Ipak trebamo imati na umu i da HNB raspolaže takvim instrumentima monetarne politike da može obraniti tečaj i neće dopustiti prelazak magične granice od 7,70 kn za euro.

 

  1. Mnogi portali predviđaju da nam slijedi recesija. Što mislite kako bi se to moglo manifestirati u Hrvatskoj s obzirom na njenu početnu poziciju (u terminima realnog BDP-a)? Radi li kakvu razliku činjenica da je većina modernog svijeta u istoj situaciji, ako ne i goroj?

Uopće nije sporno da će doći do pada BDP-a. Još krajem prošle godine za Hrvatsku se u 2020. predviđao rast BDP-a po stopi od 2,6%, danas je jasno da će stopa rasta biti negativna, ali se nitko ne usudi točno prognozirati koliko. Za Kinu se primjerice predviđao ovogodišnji rast od 6%, a sada je to korigirano na pad od 4%. Prema nekim procjenama, BDP Velike Britanije bi mogao pasti do čak 15%. Europska unija trenutno procjenjuje da će ukupan pad BDP-a na razini svih članica biti između 2 i 2,5%. Ako pak pričamo o globalnom BDP-u, predviđanje njegovog rasta je prije izbijanja ove pandemije bilo oko 3%, zatim je prije dva tjedna korigirano na 1%, danas možda još i niže. To nam pak govori da se ipak ne očekuje pad BDP-a u svim zemljama, odnosno da će neke zemlje ostvariti gospodarski rast u i ovoj godini.

Recesiju karakterizira pad potražnje, što izravno utječe na pad proizvodnje, a time i na pad potražnje za proizvodnim inputima, među njima i za radom. To pak povećava stopu nezaposlenosti i može u sljedećem koraku dovesti do usporavanja rasta cijena, ali i plaća, pa čak i do njihovog pada. Posljedica svega toga je i pad realnog BDP-a. Vidimo da se proteklih dana već događaju neke od ovih stvari. Nedavno je izvješteno i o porastu broja nezaposlenih u razdoblju od svega 15-ak dana.

 

  1. Je li realna informacija koja kruži po medijima o mogućih 40 000 otkaza u ugostiteljskom sektoru u Hrvatskoj?

Teško je i nezahvalno donositi bilo kakve procjene takve vrste, pogotovo dok je puno toga još nepoznato. Ugostiteljstvo trpi težak udarac, ali nije jedino. Ima tu puno različitih sektora koji su značajno pogođeni ovom situacijom. Vlada pokušava svojim mjerama ublažiti negativne posljedice i mislim da je odličan potez vlade uvjetovanje dijela pomoći upravo neotpuštanjem radnika. Time vlada daje jasnu poruku – pomoći ćemo vam, ali i vi podnesite dio žrtve, nemojte nam povećavati nezaposlenost, zadržite svoje radnike. Nerealno bi bilo očekivati da će to prihvatiti baš svi, ali što je veći poticaj prihvaćanju toga, u novčanom smislu, to je i veća vjerojatnost prihvaćanja.

 

  1. Očito je da će turizam ove godine patiti. Dobar dio primorja, a i kontinentalaca (uključujući studente) oslanja se na zaradu sa turističke sezone. Možete li predvidjeti stupanj do kojeg će pasti brojke noćenja? Kako bi se to moglo odraziti na sveopću situaciju u državi u kojoj gotovo 19% BDP-a dolazi iz turističkog sektora i u kojoj je 10.2% stanovništva zaposleno u toj branši? (podatci DZS iz 2016.)

Naš turizam je izrazito sezonskog karaktera. U ožujku ostvarujemo oko 1% ukupnih godišnjih noćenja, u travnju oko 3%, u svibnju oko 6%. Međutim u lipnju je to već 13%, u srpnju i kolovozu po čak 30%.
Ako kažemo da je u ovom trenutku izgubljen ožujak i travanj, to još uvijek nije značajno na godišnjoj razini. Ključno je pitanje što će se događati dalje i kakav će nam biti turistički promet u ključnim mjesecima. Otkazi rezervacija postoje, ali što se radi o udaljenijem razdoblju, to ih je manje. Neki hotelijeri očekuju da bi od lipnja mogli u potpunosti normalizirati svoje aktivnosti i nastaviti poslovanje kao što su ranije planirali. U takvom slučaju sezona bi bila spašena, iako bi i tada očekivanja i strah igrali veliku ulogu i broj noćenja bi bio manji. Ali ipak je to neusporedivo bolje u usporedbi s pesimističnim scenarijem po kojem bi cijelo ljeto naši smještajni kapaciteti ostali prazni ili poluprazni.

 

  1. Što mislite, kako će se situacija odraziti na cijene proizvoda? Bi li moglo doći do promjena u izvozu i uvozu?

Cijene proizvoda uvijek diktiraju ponuda i potražnja, uz izuzetak mogućnosti uplitanja države u iznimnim situacijama. Ovo je jedna od njih i država je odredila da se za određene proizvode cijena ne smije povećavati iznad razine koja je zatečena početkom godine, a radi se prvenstveno o proizvodima čija je ponuda nedovoljna, a za kojima je potražnja odjednom porasla, čime bi se po ekonomskim načelima trebala povećati cijena. Ako će proizvodnja nekih proizvoda usporiti ili se čak privremeno obustaviti, ponuda će se smanjiti i to će dovesti do pritiska na rast cijena. S druge pak strane, određeni proizvodi koji nisu u fokusu tijekom ove situacije mogli bi i pojeftiniti.

Što se tiče vanjske trgovine, zatvaranje granica izravno utječe i na uvoz i na izvoz. To je svima jasno i mnoge zemlje danas shvaćaju važnost domaće proizvodnje, što se sve više počelo zanemarivati. Njemačka primjerice razmatra mogućnost reguliranja proizvodnje lijekova isključivo u Europi. Ovo je sada šansa za domaće proizvođače i to u svakoj zemlji. U trenutku kada je teško ili čak nemoguće uvesti neke proizvode, jedina mogućnost za proizvodnju je domaća proizvodnja.

 

  1. Neki poduzetnici tvrde da Vladine mjere nisu adekvatne za trenutnu situaciju.Andrej Grubišić, ekonomski analitičar, kritizira Vladine mjere i ističe kako nijedna ne ide u smjeru smanjenja poreza. Slažete li se s gospodinom Grubišićem, je li u Hrvatskoj potrebno smanjiti porezna opterećenja? Koje mjere biste Vi uveli kako biste pomogli poduzetnicima?

Treba imati na umu da se u hitnim situacijama donose i hitne mjere. Prema tome nema puno vremena za detaljnu analizu, mjere su potrebne odmah. A u takvim žurnim situacijama uvijek može ostati prostora za poboljšanje, i nikakav problem nije da se to kasnije nadogradi i riješi. Mislim da vlada radi dobar posao u ovoj situaciji. U ovom trenutku još ni ne znamo koje su sve mjere koje će vlada poduzeti, samo smo čuli glavne crte. Smanjenje poreznih opterećenja uistinu je jedan od motiva koji se provlači kroz cjelokupan rad ove vlade. U ovoj situaciji vlada je išla u smjeru odgoda plaćanja poreznih davanja, a ne njihove privremene obustave. To je neki realni srednji scenarij, a naravno da uvijek može biti i bolje i gore za onoga tko treba taj porez platiti. Ipak sve ove mjere ne treba shvaćati kao finalne, moguće ih je ovisno o razvoju situacije mijenjati, prilagodili i nadopuniti.

 

  1. Što mislite kako će se odgoda plaćanja poreza i kredita te raniji povrat poreza odraziti na sadašnji državni proračun?

Sve upućuje na to da bi se državni proračun mogao smanjiti. Gotovo svaki element o kojem smo razgovarali može dovesti do toga: otpuštanja radnika, pad proizvodnje, pad potrošnje, usporavanje međunarodne trgovine… Sama odgoda plaćanja poreza neće imati veliki utjecaj jer se radi o odgodi unutar iste godine. Dakle umjesto sada, sredstva će se uplatiti za 3 mjeseca i to je prihod koji će se ostvariti, samo nešto kasnije. Što se tiče povrata prekomjerno plaćenog poreza u prošloj godini, tu se nastoji cijeli taj proces ubrzati, te umjesto uobičajene isplate tijekom kolovoza pomaknuti isplatu na srpanj ili čak lipanj. Ova mjera opet na godišnjoj razini neće utjecati na sam proračun jer se također radi samo o promjeni termina unutar iste godine.

 

  1. Možete li padove na burzama usporediti s 2007. godinom? Slijedi li gora financijska kriza nego tada?

Od početka 20. stoljeća bilo je nekoliko značajnih padova na burzama. To najbolje možemo prikazati na primjeru američkog Dow Jones Industrial Average indeksa. Velika gospodarska kriza (1929.) rezultirala je najvećim padom u povijesti i to u iznosu od čak 89%. Drugi takav slučaj je tzv. Crni ponedjeljak (1987.) kada je pad iznosio 31%. Zatim još imamo recesiju 2000. godine s padom od 35% i Veliku recesiju (2008.) s padom od 49%. Danas se Dow Jones Industrial Average nalazi na razini od oko 35% nižoj u usporedbi sa sredinom veljače.

Njemački DAX je u istom razdoblju pao za 38%, francuski CAC-40 za 38%, Engleski FTSE-100 za 32%, hrvatski Crobex za 31%, japanski Nikkei za 30%. Dakle trenutno na ovim burzama govorimo o padu između 30 i 40%. To je ogroman pad, usporediv s ranije spomenutim primjerima. Trebamo imati na umu da to nije kraj i da je moguć i daljnji pad. Očekivanja i psihološki utjecaji znatno utječu na burzovna kretanja. Naravno da je pad za neke dionice nerealan, ali kad krene panična rasprodaja financijske imovine po sistemu „daj što daš“, većina ne razmišlja racionalno niti dugoročno. Ima pak i onih za koje je ovo prilika i koji će pokupovati što više po niskim cijenama u nadi i očekivanju budućeg rasta i time ostvarivanja dobiti.

 

  1. Uz sve negativne posljedice trenutne situacije, hoće li Hrvatska ipak vidjeti i neke pozitivne aspekte poput rasta domaće prehrambene industrije i proizvodnje?

Uz sve negativne aspekte, u Hrvatskoj već vidimo i brojne pozitivne aspekte. Oni doduše većinom nisu ekonomske prirode, ali kao što sam već spomenuo, ovo je prilika za dokazivanje domaćim proizvođačima. Iako u međunarodnoj trgovini vrijedi pravilo nediskriminacije, u ovakvoj izvanrednoj situaciji proizvođači daju prednost domaćem tržištu. I prema onome što se može čuti od nekih proizvođača, za takvo ponašanje svi imaju razumijevanja. Neki domaći proizvođači već su se prilagodili novonastaloj situaciji i svoju proizvodnju usmjerili na proizvode koji se trenutno najviše traže. Situacija koju nam je donijela pandemija virusa Covid-19, unatoč brojnim problemima, ipak donosi i priliku, samo je pitanje koliko će tu priliku netko htjeti, znati i moći iskoristiti.