Ususret novom izdanju našeg projekta namijenjenom srednjoškolcima, Poduzetniku budućnosti, razgovarali smo s jednom od sudionica od prošle godine.

 

Možeš li nam reći nešto o sebi, koju školu ideš i kako si čula za naš projekt Poduzetnik budućnosti?

Ja sam Romana Ščuric, imam 18 godina i pohađam 4. razred  Gospodarske škole Varaždin smjer ekonomist. Na projekt sam sasvim slučajno naletjela listajući svoju Instagram naslovnicu te mi se projekt učinio jako zanimljivim. Ispunila sam obrazac i bez razmišljanja odlučila poslati prijavu. Kada sam rekla roditeljima da idem u Zagreb na projekt prva pitanja su bila zašto i o kakvom je projektu riječ.


Kakvi su bili tvoji dojmovi nakon prvog predavanja? Što te motiviralo da nastaviš putovati svakog vikenda u Zagreb samo kako bi došla na projekt?

Nakon prvog predavanja bila sam oduševljena, motivirana, i što je najbolje, postala sam samopouzdana i snalažljiva. Budući da sam iz Varaždina te nisam nikog poznavala prije projekta, kada sam došla upoznala sam super ljude i čula svakakva iskustva koja uvijek dobro dođu. Na prvom predavanju najviše me motivirala profesorica iz poduzetništva koja me svakom svojom riječju potresla i potakla na razmišljanje. Prva dva predavanja su bila jako zanimljiva. Dodatno me iznenadila obavijest kako  ćemo u sklopu projekta ići u posjet poduzećima. Ostala sam šokirana jer sam shvatila da ćemo dobiti iskustvo i razne prilike za nova poznanstva. Na nama je bilo samo doći, odslušati i na kraju jako dobro se zabaviti te pritom i nešto naučiti.

Poduzetnik_buducnosti_EK

Nakon Poduzetnika budućnosti počela si razvijati neke svoje poduzetničke ideje, možeš li nam reći nešto više o tome?

Nakon projekta Poduzetnik budućnosti moja profesorica je predložila projekt za ideju godine. Odlučila sam se prijaviti i tada sam se susrela s prvim problemom. Dobro, prijavila sam se, a što ću poslati? Što ću raditi i koji ću novi proizvod predstaviti? U to vrijeme imala sam zdravstvenih problema vezanih za kukove pa sam razmišljala zašto ne bih napravila e-Kuk. Tu je bilo puno posla te sam nekako uspjela nagovoriti još 2 školske kolegice da zajedno radimo te smo u konačnici razvile novi proizvod e-Kuk.

  • Kakvo bi rješenje ponudio e-Kuk?

Što se tiče samog e-Kuka, to je rješenje koje bi u prosjeku spasilo oko 400 milijuna ljudi svih uzrasta. Ideja je ta da bi e-Kuk bio napravljen od smjese, tj. tvari koja odbija magnet i slične privlačne stvari. Materijali koji bi se koristili bi bili guma, plastika i olovo. Radilo bi se na tome da bude što lakši te da njegova zglobna čašica bude pokretljivija i izdržljivija. U glavi butne kosti nalazila bi se baterija koja bi bila „srce“ našeg kuka. Baterija bi se punila preko bluetootha, dakle, pokretala bi naš kuk tako da se kroz šipku (nastavka butne kosti) šalju elektrode niz bedrenu kost te bi se na  taj način povećavala pokretljivost i mišićna snaga  koja bi  ojačavala kost. Umjesto hrskavice ugradili bi se gumeni senzori koji bi bežično bili povezani s baterijom.  Prilikom iskoraka senzor bi davao signal bateriji putem zglobne šupljine koja bi slala elektrode te prilikom oslonca na nogu kost bi bila jača i izdržljivija.

  • Možda se ovo čini kao neizvediva ideja, ali ako uzmemo u obzir brz napredak i razvoj tehnike i tehnologije, naročito robotike, plan je ostvariv. Uz to smo napravile i analizu konkurencije, izračunale smo tržište prodaje i koliko je novca potrebno uložiti kako bi se projekt ostvario. Na kraju smo napravile račun dobiti i gubitka te smo sve pregledale puno puta te skupile hrabrost i poslale svoju ideju.

Kako su reagirali tvoji roditelji i tvoja profesorica kada si im rekla da ćete ti i tvoje kolege prijaviti svoj projekt na natječaj?

Profesorica je bila jako zadovoljna izgledom projekta te nam je ujedno ona i bila najveća podrška. Moji roditelji su bili iznenađeni i postavljali pitanja kako i zašto električni kuk te kako to da idem na projekt. Nakon što smo poslale projekt ostale smo razočarane jer svi kojima smo predstavile svoj projekt su bili oduševljeni, ali od samih organizatora projekta nismo dobile ni zahvalnicu za sudjelovanje već samo odgovor kako razmišljamo prenapredno za Hrvatsku te kako je to neizvedivo. U svoju obranu, poslale smo odgovor kako bi se u obzir mogla uzeti suradnja sa zemljama poput Japana, Kine SAD-a u kojima je izumljen robot prirodne veličine s umjetnom inteligencijom. Nažalost, na to nikada nismo dobile odgovor. Iako ovaj projekt nije uspio odlučile smo da nećemo odustati te smo istu ideju prijavile na neke druge natječaje.

Koliko misliš da su projekti ove vrste važni za srednjoškolce te imaju li oni uopće utjecaja na društvo?

Smatram da su ovakvi projekti itekako važni za srednjoškolce, ali i za društvo općenito. Pogotovo bi srednjoškolci koji pohađaju ekonomske ili poduzetničke smjerove trebali redovito pohađati ovakve projekte. Možda neki od njih nemaju praksu, ali ovakvi projekti praksu mogu itekako uspješno zamijeniti jer pružaju sve što je potrebno – od informacija preko novih poznanstava do mogućnosti učenja novih i  jedinstvenih stvari te dobivanja poduzetničkih savjeta.

Poduzetnik_buducnosti2_EK


Misliš li da je mlađa generacija danas uistinu nemotivirana kako to često ističu mediji?

Danas se u medijima puno ističe kako je mladež jako nemotivirana i nezainteresirana za projekte i nova učenja što je jednim dijelom i istina, ali kada bi se uvelo više projekata kao što je Poduzetnik budućnosti gdje su sami organizatori na neki način vršnjaci, mladi bi se prije odvažili prijaviti i pitati nekog svog godišta za savjet.

Razmišljaš li trenutno o nekom novom poslovnom poduhvatu, kakvi su ti planovi za budućnost?

Nakon projekta s kukom, s kojim nismo dobro prošle, krenula sam dalje. Prije dvije godine radila sam u trgovini, prošlu godinu sam malo konobarila te povremeno nastavila raditi u trgovini. Ove godine odlučila sam se raspitati za posao u frizerskom salonu. Pomislila sam zašto ne probati i to. Šefici je iskreno bilo čudno – kako to da je buduća ekonomistica došla i pitala za posao frizerke. Na moju sreću, pružila mi je tu priliku i otkrila je moj talent te me naučila sve o kosi, bojanju kose i ostalim stvarima. Budući da uvijek tražim nove izazove pomaknula sam svoje granice i otišla na tečaj uređivanja noktiju i šminkanja. Uspješno sam završila i masterclass šminkanja. Trenutno uz školu radim nokte iz hobija te šminkanja za svečane prigode. U budućnosti itekako razmišljam o otvaranju svog salona. Gledajući unazad, da se nisam ohrabrila te pohađala projekt Poduzetnik budućnosti i žrtvovala svoje subote te umjesto spavanja i tulumarenja odabrala pomicanje svojih granica, vjerojatno ne bih postala samostalna i ne bih imala toliko znanja o startup-ovima, poslovnim anđelima i ostalim vrlo korisnim stvarima.

Bi li i zašto svojim vršnjacima preporučila prijavu na projekt Poduzetnik budućnosti?

Svima bih preporučila prijavu na projekt Poduzetnik budućnosti jer ono što sam ja tamo dobila je neprocjenjivo. Dobila sam nove prijatelje, znanje, zabavila sam se, posjetila nekoliko poduzeća u Zagrebu i još mnogo mnogo toga. Na kraju smo dobili super poklone, a na svakom predavanju bili smo opskrbljeni pićem i grickalicama. Predavači su više manje bili približno naših godina te su zbog toga bili jako zanimljivi jer su znali kako držati našu pažnju tih par sati. Jedva čekam novo izdanje projekta te ću se sigurno opet prijaviti!
Poduzetnik_buducnosti1_EK

 

 

Intervju pripremila:


Ivana Lovrić
Voditeljica projekta “Poduzetnik budućnosti”
Marketing&PR

Leave a comment