Ovog vikenda odlučili smo popričati s Kajom Pavlinić, mladom studenticom Fakulteta elektrotehnike i računarstva čiji je prosječan dan sve samo ne dosadan.Naime, Kaja je uz studij uključena u rad nekoliko organizacija i udruga, voditeljica je startupa Tinja i antikorupcijskog projekta Integritas te još mnogo mnogo toga. Kako je sve počelo, gdje nalazi vrijeme za uključenost u sve što ju zanima te što bi poručila svojim vršnjacima, pročitajte u nastavku.

 

 S obzirom na to da si jedna od rijetkih mladih ljudi koji su već u svojim dvadesetima postigli puno i bave se svime i svačime, mislim da je najbolje da nam sama ispričaš što radiš u životu osim što studiraš?

Nalazim se na 3. godini preddiplomskog studija Računarstva i upravo se pripremam za obranu Završnog rada. Uz to, trenutno sam voditeljica startupa Tinja, koji se bavi obnovljivim izvorima energije, voditeljica sam antikorupcijskog projekta Integritas i glavni organizator ovogodišnje međunarodne konferencije Zagreb International Model United Nations. Zajedno s drugim kolegama pripremam i kandidaturu Grada Varaždina za Europsku prijestolnicu mladih 2021.

Aktivna sam članica nekoliko organizacija i udruga: Savjeta mladih Grada Varaždina, Vijeća mladih Predsjednice Republike Hrvatske, udruge Leadership Development Association Croatia, Hrvatskog društva za Ujedinjene narode, Foruma za održivi razvoj Zeleni prozor i alumni zajednice US State Departmenta.

Ovog ću ljeta sudjelovati na međunarodnom programu Balkan Youth Forum u Bugarskoj kao mentor mladim sudionicima u razdoblju od 16 do 18 godina. Također, sudjelovat ću na međunarodnom ljetnom kampu u Selcu na temu tzv. environmental commons, te na Kongresu mladih Europljana, koji će se održati u kolovozu, u Pragu.

Wow, tu stvarno ima svega i svačega! Mnogi studenti se žale kako uz fakultet nemaju vremena ni za što drugo. Ti, s druge strane, studiraš na FER-u, jednom od možemo reći cjenjenijih ali i zahtjevnijih fakulteta. Kako uspijevaš sve  svoje obaveze uklopiti u raspored?

Zvuči kao klasična rečenica koju svatko izgovara, ali ključ svega stvarno jest u dobroj organizaciji. Naravno da je apsolutno nerealno reći da nemam lijenih dana, da sam uvijek super-produktivna i organizirana te da uvijek redovito planiram svoje obveze. Međutim, kada bi se takvi lijeni dani češće ponavljali, definitivno se ne bih mogla baviti svime čime se trenutno bavim.

Mislim da je jako bitno ispravno postaviti prioritete. U mom slučaju, fakultetske obveze su apsolutni prioritet i, tek kad u raspored stavim sve što moram obaviti za fakultet, prihvaćam neke druge prilike i zadatke. Naravno, ono što sam ipak morala žrtvovati je nešto sna, činjenicu da nemam vremena izaći baš svaki vikend i studentsku srijedu, ali i neki previsok prosjek na fakultetu pa sam zadovoljna i vrlo dobrim općim uspjehom. Na početku fakulteta, znalo se dogoditi da sam se osjećala pomalo izgubljeno i nisam držala sve konce u rukama, no s vremenom sam se upoznala sa sustavom i kasnije nisam imala nekih većih problema. Isto tako, mislim da je mit da je uz sve to nemoguće imati društveni život jer uvijek nađem vremena za druženje i obitelj.

Kaja na projektu EGAT (European Green Activists Training)

Sve je počelo u srednjoj školi, zar ne? Što te motiviralo da se počneš baviti nečime više od redovnog obrazovanja?

Pri upisu u Prvu gimnaziju Varaždin bila sam fascinirana količinom aktivnosti u koje se mogu uključiti. S obzirom na to da sam imala mnogo različitih interesa, uključila sam se u Glazbenu radionicu, Centar izvrsnosti iz informatike, Vijeće učenika, Interact klub, udrugu „Uz tebe sam“, dodatnu nastavu iz kemije, biologije, engleskog te mnoge druge izvannastavne aktivnosti. Postupno sam počela shvaćati da zapravo oduvijek brinem za zajednicu i da se ne osjećam dobro kada nemam što za raditi. Volontiranja su polako počela prerastati u nešto ozbiljnije projekte, a moja želja za doprinosom zajednici sve više je rasla.

Ono što mi je najviše otvorilo vrata jest stipendija američkog State Departmenta pod nazivom „Benjamin Franklin Transatlantic Fellowship“, koju sam na temelju svojih postignuća dobila 2014. godine. To ljeto provela sam na Purdue University u Indiani, zajedno s još 44 sudionika iz Europe i SAD-a. Tijekom tog programa, učeći o građanstvu, debatiranju, međunarodnim odnosima i diplomaciji te utjecaju na lokalnu i globalnu zajednicu, shvatila sam da je djelovanje u zajednici upravo ono čime se jednog dana, uz IT, želim baviti.

Također, žestoki sam protivnik stava osoba koje se konstantno žale i negoduju o stanju u njihovoj zajednici, a ne čine ništa kako bi to promijenili. Zbog toga sve svoje frustracije pokušavam pretočiti u neka rješenja.

Od srednje škole do danas zasigurno si naučila mnogo, ali i naišla na brojne prepreke. Kako ti je uspjelo da te iste ne demotiviraju i da hrabro nastaviš ostvarivati svoje ciljeve?

Mislim da je za to „odgovorna“ isključivo strast i ljubav prema svakoj aktivnosti i svakom projektu u kojima sam sudjelovala. Kada nešto voliš, ne želiš to pustiti niti u najtežim trenucima, jer vjeruješ u to i znaš da će se na kraju formirati u nešto pozitivno. Često se pitam ono klasično pitanje „Što mi je sve to trebalo?“, prvenstveno zato što često zna biti vrlo stresno i teško pokušavati uskladiti fakultet, sve aktivnosti i nekakav privatan život. No, sve to odmah zaboravim kada vidim da su projekti koje sam organizirala ili u kojima sam sudjelovala doprinijeli mladim ljudima, motivirali ih da nešto sami učine ili im dali nadu u nekom beznadnom razdoblju. Znam koliko mi znači kada mene netko gurne dok se nalazim u krizi, pa me onda veseli kada vidim da i ja nekome mogu pomoći.

Kaja je između ostalog članica Vijeća mladih Predsjednice Republike Hrvatske

U moru brojnih nagrada kojima se malo tko može pohvaliti, zimos si osvojila i onu “Buduće liderice”. Kakvi su bili tvoji dojmovi te jesu li ti se neka nova vrata otvorila zahvaljujući tome?

Nagradu „Buduća liderica“ dodjeljuje Mreža hrvatskih žena (Croatian Women’s Network) ženama hrvatskog podrijetla iz cijelog svijeta koje su se već profesionalno dokazale ili imaju velikog potencijala da postanu predvodnice pozitivnih promjena u budućnosti. Primiti takvu nagradu velika je čast, pogotovo zato što su ju, među ostalim ženama, primile i Blanka Vlašić te Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Naravno da svaka nagrada, pa i ova, motivira za daljnji rad, pa samim time otvara i neka nova vrata.

Zahvaljujući tvom startupu Tinja, ovog si proljeća imala priliku sudjelovati u projektu Ekonomske klinike Poduzetnički sprint te podijeliti svoju priču s brojnim sudionicima projekta. Koja je bila ideja startupa Tinja kad je osnovan te koja je tvoja vizija Tinje u budućnosti?

Ukratko, ideja Tinje je na najjednostavniji način povezati one koji žele implementirati fotonaponske ćelije na svojem posjedu i one koji ih instaliraju i prodaju, pritom dajući informaciju o isplativosti instalacije za pojedini posjed. Uz to, u sklopu projekta nastojim izgraditi zajednicu koja prepoznaje važnost obnovljivih izvora energije pomoću besplatnog sadržaja koji ih educira o tome. Tinju vidim kao projekt koji će jednog dana biti prepoznatljiv u regiji i, ono najvažnije, podići razinu iskorištavanja obnovljivih izvora energije, prvenstveno solarne energije.

Kaja sa svojim timom startupa Tinja

Pokrenula si i projekt Integritas čiji je cilj osvijestiti mlade o raširenosti korupcije i varanja u obrazovnim institucijama. Kako si se odlučila na takav pothvat te kakvi su rezultati projekta?

Na taj pothvat odlučila sam se zbog toga što me frustrirala raširenost prepisivanja, plagiranja te općenito korupcije i nepotizma u Hrvatskoj. Dodatno, smatram kako za akademsko nepoštenje nije samo kriv stav učenika, studenata ali i obrazovnih institucija, već i obrazovni sustav.  Naime, previše se opterećuje mladu osobu te na taj način prisiljava učenike na varanje i prepisivanje, s obzirom na to da se kvantitativne mjere vrednovanja znanja još uvijek najviše cijene.

Projekt se sastoji od radionica koje se održavaju u srednjim školama i na fakultetima. Također, imamo i Facebook stranicu na koju lijepimo „oglase“ na koje nailazimo u raznim studentskim grupama i općenito grupama za mlade, kako bi proširili svijest o raširenosti akademskog nepoštenja.

Važno je napomenuti kako cilj projekta nije kuditi one koji to rade (jer, budimo realni, svi smo bar jednom prepisivali ili varali na testu/ispitu), već osvijestiti njih i njihovu okolinu o posljedicama takvog odnosa prema obrazovanju. Vjerujem kako je korijen korupcije o kojoj redovito čitamo u medijima upravo navika proizašla iz mladosti – navika o ostvarivanju uspjeha i primanju zasluga na nepošten način. Zbog toga je za pošteniju zajednicu u budućnosti potrebno poraditi upravo na akademskom poštenju kako bi se od početka kod mladih osoba sustavno gradio integritet i vrijednosti koje idu uz njega.

Možda se čini iznenađujuće, ali projekt je odlično prihvaćen i svi studenti i učenici s kojima sam održala radionicu su pozitivno reagirali. Dapače, iako je nemoguće riješiti takav problem kratkotrajnim projektom, počela sam primjećivati kako se o takvim radnjama ipak više priča nego se pričalo na početku projekta, a isto tako mnoge mlade osobe preuzimaju inicijativu i pokušavaju pozitivno utjecati na svoje kolege.

Kaja na projektu Global In Fellowship u Berlinu

 S obzirom na projekte koje vodiš te aktivnosti kojima se baviš, zasigurno si već nekoliko puta došla do zaključka kako je teže uspjeti u Hrvatskoj nego u inozemstvu. Ipak, ne predaješ se i ustraješ u ostvarenju svojih ciljeva. Što bi poručila mladima, ali i odraslima, koji su se možda našli u sličnim situacijama – trebaju li pobjeći u inozemstvo ili ima smisla ostati?

Neosporiva je činjenica da sam se, iako je moj profesionalni put zasad još uvijek jako kratak, susrela s bezbroj prepreka u Hrvatskoj, koje vani nisu nikada bile problem. Međutim, kao mlada osoba, studentica koja još uvijek nema vlastitu obitelj i koja u toj mjeri ne mora još snositi toliku odgovornost u ostvarivanju vlastite egzistencije, smatram kako nemam apsolutno ništa za izgubiti ako bar probam stvoriti nešto tu i utjecati na zajednicu kako bi jednog dana ona bila prosperitetnija za mlade ljude. Mislim da rješenje nije samo kritizirati, tražiti mane (jer ćemo ih naći gdje god dođemo) i žaliti se, već da bi svi mi mladi trebali prionuti na posao i zajednički pokušati riješiti ono što nas frustrira.

Naravno, vjerujem kako je važno i otići u inozemstvo, naučiti nešto novo, razviti osjećaj za multikulturalnost i prikupiti primjere dobre prakse. To sve i sama radim, no voljela bih kada bi se nas više odlučilo vratiti i sve naučeno primijeniti ovdje.

Iako suprotno općem mnijenju, moj je stav da u Hrvatskoj ne uspijevaju samo „podobni“, članovi stranaka i oni koji su dobili sve „preko veze“. Uz dovoljno „krvi, suza i znoja“, možemo svi mi nešto ostvariti. Možda će nam biti teže nego ovima prethodno opisanima, ali će osjećaj uspjeha i ponosa svakako biti jači. Na kraju krajeva, ako se mi nećemo potruditi, želimo li stvarno državu ostaviti samo takvima? Ako ju imalo volimo, naravno da nećemo.

Osim spomenutog projekta Poduzetnički sprint za mlade, jedan od projekata Ekonomske klinike je i Poduzetnik budućnosti namijenjen srednjoškolcima. Imaš li neki savjet za njih za koji bi voljela da ga je netko tebi dao u njihovim godinama?

Jedini savjet koji bih im dala jest da sve rade s velikom dozom ljubavi i strasti. Primjećujem kako je u zadnje vrijeme postalo moderno puno raditi, biti marljiv, govoriti o vlastitim poduzetničkim idejama i promovirati samog sebe kao „uspješnog“, no to nema smisla ako iza toga ne stoje trud, rad i rezultati. Često se zna dogoditi i da se u silnoj želji za uspjehom i prepoznatljivosti ljudi kradu ideje na kojima je netko drugi puno radio. Zbog toga bih preporučila svima da u neki projekt kreću isključivo zato što vjeruju u njega. Vjeruju u rezultate koje će izlučiti i vjeruju da rješavaju neki stvarni problem. A nagrade, mediji i sve ostalo dolazi samo po sebi te, iako je uvijek lijepo biti prepoznat, ne smiju biti motiv da se nešto radi.

 

I za kraj, 3 ILI-ILI pitanja:
Poduzetništvo ili menadžment? Poduzetništvo
Hrvatska ili inozemstvo? Hrvatska
Marketing ili financije? Marketing

 

Intervju pripremila:

Iva Fabris
Marketing & PR

 

Leave a comment